Hrvatski jezik–ponavljanje uoči testa (gimnazije)

Pojmovi:

–novela i pripovijetka– novela je kraće prozno knjiž. djelo, isto kao i pripovijetka, gotovo su neprimjetno slične, međutim pripovijetka se temelji na razgranatoj fabuli i radnji, dok se novela temelji na psihološkoj karakterizaciji likova, te općenito karakteristikama likova

-roman- je najduže prozno knjiž. djelo, on je i najobuhvatnije prozno knjiž. djelo, temelji se na razgranatoj radnji, tj. glavnoj radnji, epizodama sa uzročno-posljedičnim vezama te velikoj količini likova

-basna– prozna knjiž. vrsta sa izmišljenim likovima i bićima (najčešće životinjama), te govori o različitim ljudskim i moralnim situacijama poistovjećenima u izmišljenom svijetu personifikacijama

–putopis– je prozno knjiž. djelo, temeljeno na pripovijedanju i opisivanju, a govori o različitim zemljama, narodima, kulturama…

-crtica- je najkraća prozna knjiž. vrsta, izrazito emotivna, tj. osjećajna, sažeta, nabijena doživljajima i dramatične radnje

-dnevnik- je prozno knjiž. djelo pisano po kronološkom slijedu

-moderna alegorijska bajka- kombinira fantastiku i bajku, suvremenog postanka, kraća prozna knjiž. vrsta

-balada– epsko-lirska pjesma dramatične radnje i tragičnog kraja

-monodrama- je dramsko djelo koje sadrži jednog glumca i jedan kazališni komad, a najčešće govori o aktualnim situacijama u okolini

-podjela knjiž. djela s obzirom na način pisanja: proza, poezija, drama

-erudit/poliglot- čovjek sa velikim znanjem/čovjek koji govori više stranih jezika

-epilog- završetak dramskog/ proznog djela u kojem se može naći rezime ili osvrt svega pročitanoga; zaključak

-noveleta- kraća novela, sa samo jednim događajem i par likova

-notturno ili nokturno– je pojam koji se odnosi na opisivanje i izricanje doživljaja vezanih uz noći (zvukovi, šumovi, sjene…)

–boem- čovjek velikog stvaralačkog obilježja (pjesnik), živi skromnim životom, proučava svijet iz perspektive „malih ljudi“

–humor- isticanje osobina nekog lika na šaljiv i zabavan način

-ironija- isticanje nečijih osobina na podrugljiv način, izgovaranjem suprotnog od onoga što stvarno je.

–sarkazam- najteži stupanj ironije (lat. sarx.)

-satira– isticanje osobina likova i društvenih pojava na duhovit način ali kroz negativne strane

-autobiografija– prozno knjiž. djelo u kojemu se pisac stavlja u položaj lika djela te opisuje sve životne događaje i doživljaje

-biografija– prozno knjiž. djelo u kojemu pisac opisuje život neke ličnosti ili čovjeka o kojemu govori

–anglizmi/turcizmi…- strane riječi adaptirane u hrv. Jezik

-kroatizmi- hrv. riječi u jezicima drugih naroda

-regionalizmi- riječi koje se rabe na području većem od područja mjesnog govora

-sonet- oblik pjesme od 2 katrene, 2 tercine, te stihova 11-eraca

-arhaizmi- zastarjelice, danas ih uporabljuju pjesnici

-opkoračenje- SIS prebacivanja dijela misli, stiha u drugi stih

-prebacivanje– SIS prebacivanja jedne riječi u drugi stih

-simbol- SIS prenesenog višestrukog značenja nekog pojma/ riječi

-oksimoron- spajanje dvaju totalno suprotnih pojmova

-antologija– zbirka knjiž. djela, iste vrste, a različitih autora izrazito velike svjetske vrijednosti> antologijska vrijednost

-remek-djelo- djelo izrazite vrijednosti koje nikad ne zastarijeva

–esej- knjiž. rod, kombinira elemente znanosti, književnosti i filozofije

-cezura- stanka iza 4. stiha u epskom 8-ercu ili 10-ercu

–anafora/epifora-ponavljanje istih riječi na početku/kraju uzastop. stih.

-metafora– SIS temeljeno na usporedbi i prenesenom značenju

-usporedba- SIS koje stavlja u odnos dva pojma

-personifikacija– SIS pridodavanja ljudskih osobina drugim bićima/stvarima

–elipsa- je SIS izbjegavanja jedne vrste riječi (npr. glagola) , dulje vrijeme, sve do primjerice kraja strofe

-poanta- osnovna ideja pjesme, a izriče/naslućuje se u zadnjoj strofi pjesme

-onomatopeja- SIS oponašanja zvukova iz prirode

-epitet- ustaljeni i rijetki> umjetnički pridjev

-alegorija- SIS pomoću kojega se cijelo djelo pretvara u metaforu

-inverzija- neobičan poredak u rečenici

-aliteracija/asonanca- SIS ponavljanja suglasnika/ samoglasnika

–hiperbola- SIS preuveličavanja, izricanja pjesnikovih osjećaja prema nečemu što hoće osobito istaknuti

-gradacija- SIS uzastopnog pojačavanja osjećaja, doživljaja

-poezija>lirika>lirska pjesma– je knjiž.- umjet. djelo, koje karakterizira sažetost, subjektivnost, da se sa malo riječi iskaže puno smisla, stih (misaona ritmička struktura), strofa (misaono- umjet. cjelina koja se sastoji od stihova), SIS, krhka umjet. struktura, svaki dobar prijevod je prepjev

-vrste lirskih pjesama: intimna, pejsažna, duhovno-religiozna, misaona, domoljubna, ljubavna, socijalna…

-drama> pisana po ulogama i didaskalijama>

TRAGEDIJA- Sofoklo, Euripid, Eshil> najstarija dramska vrsta (oko 5. st. pr. Kr.), pisana uzvišenim stilom (kraljevske, plemićke obitelji) dramatične radnje i tragičnog završetka

KOMEDIJA– kroz humor govori o aktualnim događanjima i životu ljudi, bliža svakodnevnom životu i događanjima

DRAMA u užem smislu- po temama slična komediji, a po ozbiljnosti tragediji, suvremeni oblik drame, normalnim stilom pisana

EPIKA

-epika u stihu= epska poezija> ep. pjesma i ep

Epska pjesma- većeg opsega od lirske pjesme, govori o događajima vezanima uz povijest naroda, bitki, događaja, ima fabulu-

Ep- najstarije knjiž. djelo (8. st. pr.Kr., Homer), pisan u više pjevanja, sličan epskoj pjesmi samo izrazito duži.

Umjetnički ep- ep nastao u vremenu od renesanse do moderne- duža vrsta ep. pjesme.

-cezure, 8-erci i 10-erci, arhaizmi, anadiploza, slavenska protuteza

-epika u prozi– pisana rečenicom, po načinu izražavanja bliža svakodnevnom govoru i načinu sporazumijevanja

FILM

-ideja

-sinopsis- razrađena ideja, sadržaj budućega filma

-scenarij- razrađen sinopsis, pisan po ulogama i didaskalijama

-knjiga snimanja- u njoj se nalaze podaci o položaju i izgledu glumaca, položajima kamera, klimatski uvjetima…

Ivan Mažuranić

-ban pučanin

-pjesnik

-dopunio ep „Osman“ od Ivana Gundulića, i to 14. i 15. pjevanje sve do neprepoznatljivosti između dvaju stilova

-najistaknutije krv. knjiž. lice 19 st.

-napisao ep „Smrt Smail-age Čengića“ 1845. na temelju stvarnog događaja iz 1840.

-ep se sastoji od 5. pjevanja- agovanje, nočnik, četa, harač, kob

-ep govori o sukobu dobra i zla

-slavenska antiteza

-epski klasik

-ep sadrži elementi lirike, epike, drame.

-ovim epom započinje novija hrv. književnost

August Šenoa

-1838. g. – 1881. g.

-Šenoino doba 1860.- 1881.

-najveće književno prozno lice 19. st.

-stvorio čitalačku publiku

-„Čuvaj se senjske ruke“, „Zlatarovo zlato“, „Prosjak Luka“

-urednik časopisa „Vijenac“

Tin Ujević

Ove su riječi crne od dubine

-rođen u Vrgorcu 1891. a, preminuo 1955.

-živio kao boem

-vrstan prevoditelj, pjesnik

-erudit, poliglot, putopisac

-„Auto na korzu“, „Kolajna“

-izuzetne snage i snažnih metafora

Miroslav Krleža

-1893. – 1981. g.

-najveće lice hrvatske književnosti

-osnivač Leksikografskog zavoda Hrvatske

-pisao pjesme, romane, pripovijetke, crtice…

-dijela ranog spisateljstva (1916. – 1917.): „Pan“

-dijela ratne tematike (1920.): „Golgota“, „U logoru“, „Vučjak)

-dijela antiratne tematike (1922.): zbirka novela „Hrvatski bog Mars“jedan od najsnažnijih antiratnih djela

-1928. – 1931. ciklus drama o Glembajevima:

-pad i sudbina jedne patricijske obitelji

-roman: „Povratak Filipa Latinovicza“ (1932.)

-1936. – život hrv. seljaka- balade o Petrici Kerempuhu

Antun Gustav Matoš

Notturno

Silvije Strahimir Kranjčević

Moj dom

Vladimir Nazor

Hrvatski jezik

Miroslav Krleža

Čežnja

Dobriša Cesarić

Slap

PODJELA hrvatske književnosti na povijesna razdoblja:

-starija hrv. književnost:

-srednjovjekovna: Bašćanska ploča (oko 1100.g.), Šibenska molitva (14. st. latinica, hrv. jezik, bez autora)

-renesansna knjiž.:

1501. g. Judita- Marko Marulić,

Planine- Petar Zoranić

Robinja- Hektorović

-barok:

I. Gundulić: Osman

-romantizam (19. st.)- novija hrv. književnost

I. Mažuranić

Silvije Strahimir Kranjčević (realizam)

A. Šenoa (Šenoino doba)

A. G. Matoš (moderna)

Matija Antun Relković: “Satir iliti divji čovik”

Hasanaginica

-najljepša balada na ovim prostorima i u svijetu

-otkrio ju talijanski putopisac Alberto Fortis u 18. st.

-slavenska antiteza

-na njemački ju preveo J. W. Goethe