Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

Naslovna fotografija: Glembajevi, 1988.

Ciklus drama o Glembajevima

Ciklus drama o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, 1928., U agoniji, 1928., Leda, 1931.) zajedno s proznim fragmentima novelističkog oblika o nekim junacima te dramske trilogije najsnažnije su Krležino dramsko ostvarenje.

U tom dramskom kompleksu Krleža slika rodoslovlje patricijske donjogradske zagrebačke obitelji, posebice njene posljednje izdanke, od najave propasti tik prije Prvog svjetskog rata do konačnog sloma potkraj dvadesetih godina, opisujući je u njezinu usponu i padu, čvrsto fiksiranu u društveno-moralnom i povjesnom kontekstu. Tematski je to kritičkoanalitička sinteza Krležina obračuna s plemićko-građanskim degeneriranim i patološkim elementom naše sredine, kojeg je okarakterizirao kao „neko naporno, sretno i nadareno kretanje egzistencija koje se probijaju iz blata, zločina, nepismenosti, dima i laži do svjetlosti, profita, ukusa, dobrog odgoja, gospodskog života..“

Glembajevi u dramskom smislu uspoređeni s prvim Krležinim dramama znače zaokret od vanjske, simboličke drame prema produbljivanju psiholoških sukoba. Ma koliko izgledalo da se sukob događa na društvenom planu u međusobnim odnosima pojedinih protagonista, temeljni se dramski konflikt stvarno zbiva u svakom liku posebno, što nepobitno govori da Glembajevi nisu primarno društvena, nego psihološka drama.

Mjesto i vrijeme radnje

• Radnja se zbiva u Zagrebu, u kući Ignjata Glembaja u noći nakon proslave jubileja banke Glembay Ltd. 1913. godine.

Likovi

• Naci (Ignjat, Jacques) Glembay, bankar, šef firme Glembay Ltd., pravi tajni savjetnik (69 godina)
• Barunica Castelli–Glembay, njegova druga legitimna supruga (45 godina)
• Dr Phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge rođene Basilides–Danielli (38 godina)
• Sestra Angelika Glembay, dominikanka, udovica starijega Glembajevog sina Ivana, rođena barunica Zygtmuntowicz Beatrix (29 godina)
• Titus Andronicus Fabriczy-Glembay, kuzen bankara Glembaja, veliki župan u miru (69 godina)
• Dr. Iuris Puba Fabriczy-Glembay, odvjetnik, pravni savjetnik firme Glembay Ltd., Glembayev sin (28 godina)
• Dr. Med. Paul Altmann, liječnik (51 godina)
• Dr. Theol. et Phil. Alojzije Silberbrandt, informator baruničina sina i njen ispovjednik (39 godina)
• Oliver Glembay, sin barunice Castelli i bankara Glembaya (17 godina)
• Ulanski Oberleutanant Von Ballocsanszky (24 godine)
• kamerdiner, sobarice, gosti

Sadržaj

Čin prvi

Crveni salon. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay. Sve je puno gostiju. Na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya, (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji Leone Glembay. Ima prosijedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima lulu.

Leone počinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici. Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u što vjeruje u glembajevskoj kući. Govori joj da ju je gledao cijelo večer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta Angelike i počinju razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi razgovaraju o portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemu stalno nalazi pogreške. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Svi dolaze za njom. Ona počinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Dok Fabriczy govori o njihovim dobročinstvima Leone priča da je točno da su svi Glembajevi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Fabriczy je bio začuđen tim njegovim stavom.

Dolazi Puba tražeći barunicu. Sav je razdražljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni događaj. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati u novinama. U to dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni očituju se što treba napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori da su je oslobodili i da o tome više ne govore jer je uzrujavaju. Puba pita Glembaya što da radi. Ovaj odgovara da se tome protivi, a barunica govori da je boli glava.

Puba počinje čitati članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesečnim djetetom nakon što je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom kočijom, ali bila je oslobođena optužbe. Članak optužuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice.

Glembay više ne može slušati i traži Pubu da prekine čitati. Puba počinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve članke u tisku. Glembay opet ustaje protiv toga. Leone cijelo vrijeme pozorno slušajući govori im da nikakvim riječima ne mogu oživjeti mrtvu ženu. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to kriva. On pređe preko tog pitanja. Počne govoriti da je razgovarao s tom ženom i da je ona tražila samo jednu Singericu. On joj je rekao neka se ne ponižava i neka ode. Kada je otišla, otišao je i kupio Singericu te poslao na njenu adresu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone tom ne može vjerovati.

Barunici je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se čuje grmljavina. Dolazi do svađe Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt govori da je čuo razgovor između Leonea i krojačice i da je čuo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optužujući barunicu i njenom lažnom dobročinstvu. Silberbrandt je počinje braniti, a Leone ga optužuje da je baruničin ljubavnik. To sve sluša Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki pričaju o vezi Leonea i Angelike.

Čin drugi

Zbiva se trideset minuta poslije. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaya. On pakira kovčege. Tu se nalazi i Silberbrandt. Optužuje Leonea da ga nije trebao optužiti pred svima. Da mu je to rekao u četiri oka još bi mu i mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta. Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne.

Glembay ostane stajati. Silberbrandt se ispriča i povuče iz sobe. Nastavlja se dijalog između oca i sina. Počinju govoriti o Leonovu slikanju, grmljavini, nekom nécessaireu stalno izbjegavajući temu. Konačno Leone upita zašto je došao. Glembay mu govori da je čuo svaku njegovu riječ i da li je to istina. Leone govori da je suvišno da razgovaraju. Glembay želi da prijateljski razgovaraju, ali Leon to odbija. Glembay traži dokaze, a Leon kaže da ih nema. Leon počinje razgovarati o obitelji. Govori da je barunica za sve kriva. Njegova se sestra Alis se utopila jer je saznala da je mladić u kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. Također optužuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjeća da je odmah slijedećeg dana barunica došla k njima s kitom ljubičica i psom i da nije ni izmolila Oče naš, a već se prekrižila i otišla u salon.

Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne Glembayeva. Leone optužuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je još majka bila živa i da još uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica naučila živjeti i da nema nikakvo prava da je optužuje. Tada se počinju svađati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Ponovo se vraćaju na to kako je Leone optužio barunicu da ima ljubavnika. Leone Glembayu daje pisma, nađena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice, pisana baruničinim rukopisom i potpisom Mignon.

Glembay pisma ne priznaje. Tada Leone počinje vrijeđati barunicu što rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konačnu dva puta udari Leonea raskrvavivši mu lice. Konačno Leone priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Glembaya počinje probadati srce. Zove slugu da ode po barunicu. Ne mogu je naći u sobi. Glembay postaje sumnjičav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slaže da je bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: “ M-m-m-i-gre-na?” U tom mumljanju padne. Barunica izvan sebe traži da netko donese leda.

Čin treći

Glembayeva spavaća soba. Na postelji leži Glembay. Do njegovih nogu, na klecalu, kleči sestra Angelika. Leone slika oca. U naslonjaču sjede Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann. Svitanje. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajući sastanke odbora. Fabriczy, Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti razgovara s medicinskog, a Silberbrandt s vjerskog stajališta.

Leone nije zadovoljan skicom i potrga je, a Puba uzima komadiće i na stolu ih slaže u cjelinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govoreći da to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva više od pet milijuna. Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje sama s Leoneom. Pita ga zašto je mrzi, što mu je skrivila. On šuti. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kući. Govori kako je njen sin već poprimio glembayevska obilježja, kako se u njemu već razvija zločin. Vraća se Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi na telefon. Vraća se i govori barunici da je treba direktor Trgovačke banke.

Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angela ga dovodi do divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Govori da postoji samo jedno rješenje, a to je ubiti se. Dolazi barunica poput luđakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je pokrao. Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone joj govori: “Marš napolje.” Ona mu govori da je ta kuća njeno vlasništvo, da je nitko ne može otjerati. Opet optužuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo samo ono što je ona od njega krala sve te godine. Govori joj da šuti. Barunica optužuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone uzima škare i govori: ”Ni riječi više!” Barunica počne vikati što hoće od nje. Leone je želi pograbiti, ali ona pobjegne. On potrči za njom. Čuje se lupanje vratima, razbijanje stakla. Barunica viče: “Pomoć!” Ulazi sluga i uzima instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.

Psihološka i socijalna drama

Temeljni dramski konflikt se zbiva u svakom liku posebno i zato je to psihološka drama. Prvi lik je Leone koji uporno bježi od svog nasljeđa kao Glembaya, od svoje krvi i pokušava u sebi zatomiti sve osjećaje koji ga podsjećaju na to da dolazi iz obitelji ubojica, varalica jer ne želi sebi ni drugima priznati da je i on takav. U drugom činu Leone se sukobljava s ocem dok se u njemu vodi sukob s glembaještvinom koju nosi u sebi, tom geneološki baštinjenom crtom nagonskog i animalnog. Kada uzvrti ocu, ne udarcem nego priznanjem da jei sam prije 17 godina bio baruničin ljubavnik, Leone je shvatio da unatoč njegovoj senzibilnosti i naobrazbi dominira glembajevska krv.

Dramski sukob se odigrava i na društvenom planu. Leone se sukobljava s liječnikom Altmannom i Silberbrandtom i otkriva odbojnost spram prava koje njihova zanimanja polažu na ljudske duše i tijela. U svađi s ocem prisjeća ga čime se bavila njegova supruga prije nego je postala Glembay, a na kraju drame se i vidi da ona nije bila nikakva gospođa. Slučaj Rupert-Canjeg također dramu oblikuje u socijalnom smislu. Glembajevi sebe vide iznad gradskih siromaha i običnog puka i za njih ne pokazuju ništa osim prezira i gađenja smatrajući ih parazitima društva. Ne pada im na pamet da odgovaraju za njihovu smrt jer smatraju da su društvu učinili uslugu.

Hamletska obilježja u Leoneu i tragična podvojenost osobnosti

Leone kaže Angeliki: „ Od prvog dana, kad sam počeo razmišljati, ne radim drugo nego se borim protiv Glembaya u sebi.“ Ta borba protiv Glembaya u sebi borba je protiv vlastitog biološkog naslijeđa, protiv Glembayevske krvi koje je Leone toliko svjestan bez obzira na svoje pozivanje na profinjenu venecijansku krv svoje majke. Opteretivši Leonea biološkom podređenošću Krleža je prejudicirao i njegovu vlastitu tragediju. Leone je Glembaj, nagao, bori se sa svojim životinjskim nagonima, ali on je pravi Glembaj i ne može pobjeći od toga. Zato je on tragičan lik, pokušava pobjeći od samoga sebe, pokušava se oduprijeti nasljeđu, ali njegova sudbina je već ranije određena jer njegovim žilama teče krv Glembaja. Hamletovsko u Leonu je njegova sumnja vezana uz okolnosti samoubojstva njegove majke. On smatra da je njegov otac kriv, bilo da je samo psihički naudio njegovoj majci i tako je otjerao u smrt ili da je on sam nju ubio kako bi mogao biti s barunicom Castelli.

Oprečnost ženskih likova u Glembajevima i Leoneov odnos prema njima

Angelika je dominikanka i Leone osjeća privrženost spram nje; ona je mila, draga, puna razumijevanja i jedina osoba koju Leone poštuje od svih ukućana. Kao da u Angeliki traži majku, iako je ona mlađa od njega. Angelika je utjelovljenje spiritualnog, a barunica Castelli tjelesnog i nagonskog. Ona je svjesna tjelesnog u sebi i to ne poriče i iako ju Leone prezire ona ga pokušava smekšati i u tome i uspijeva prisjećajući ga na njihovu vezu otprije 17 godina. Barunica Castelli je lik kroz koji se najjasnije prelama dvojnost Leoneova karaktera. Ispočetka, on nju mrzi zbog toga što smatra da je dijelom kriva za smrt njegove majke, smrt Zygmuntowicza te smrt njegove sestre Alice. Ali kada barunica kaže da ga je iskreno voljela onda se u Leoneovim očima oblikuje u okvirima biblijskog arhetipa bludnice i patnice i Leone prema njoj osjeća i neku simpatiju. Ali nekoliko trenutaka kasnije, saznavši za financijski slom, barunica se spušta na nivo razbješnjele prostakuše i vrijeđa sve oko sebe, uključujući i sestru Angeliku te Leone ponovno uviđa kakva je ona zapravo i ubija je.