O književnosti u 20. stoljeću
Temelj moderne književnosti 20. stoljeća čini:
- pjesništvo Walta Whitmana, Charlesa Baudelairea, Arthura Rimbauda
- drama Henrika Ibsena, A. P. Čehova, Augusta Strindberga i Alfreda Jarryja
- proza Henryja Jamesa i F. M. Dostojevskoga
- psihoanaliza Sigmunda Freuda
- filozofija F. Nietschzea i Herryja Bergsona
Karakteristike moderne književnosti su:
- antitradicionalnost
- svojstva književnosti europskog kruga
- multikulturalna sinteza
Struje u modernoj književnosti su: ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam, imažizam, vorticizam, impresionizam, akmeizam, simbolizam.
Avangarda i njezini pravci
Avangarda → književnopovijesna odrednica ekspresionizma, futurizma, dadaizma i nadrealizma (smjerova koji nisu vezani isključivo za jednu nacionalnu književnost). Riječ avangarda je francuskog porijekla a znači „gurnuti naprijed“, „unaprijediti“, „pokrenuti“. Početak 20. stoljeća ispunjen je strahom, neizvjesnošću i nesigurnošću pred sudbinom. Prvi svjetski rat i nova znanstvena otkrića uzrokuju „angažman umjetnosti“.
Obilježja i stilske tehnike avangarde su:
- depersonalizacija
- antiesteticizam
- osporavanje postojećih književnih oblika stvaranja
- razbijanje sintakse (fragmentarnost teksta)
- dehijerarhizacija postojećeg žanrovskog sustava
- stvaranje novih oblika
Futurizam – javlja se u dvije nacionalne književnosti (future = budućnost)
- Italija → Filippo Tommaso Marinetti piše „Futuristički manifest“ 1909. g. te se zalaže za temeljitu obnovu književnosti.
- Rusija→ V. Hljebnikov i V. Kručonih provode barbarizaciju književnosti, dok V. Majakovski koristi futurizam kao ideju ujedinjenja u društvenom prevratu
Ekspresionizam – Njemačka 1910. – 1924.
- protiv književnog oponašanja stvarnosti (urbani književni pravac)
- prevladava lirika i drama, a motivi su strah, pobuna i raspadanje
- dvije glavne književne skupine sa sjedištem u Müenchenu: Der Ritter Blau (Plavi jahač), Die Brücke (Most)
- časopisi: Der Sturm (Juriš) i Die Aktion (Napad)
- predstavnici: Gottfried Benn, Georg Trakl, Franz Werfel, Ernst Stadler, Franz Kafka
- hrvatski ekspresionisti: A.B. Šimić, M. Krleža i A. Cesarec
Dadaizam – Zürich, Švicarska, 1916. g.
- vraćanje izvornom govoru i dječjoj naivnosti
- 1911. g manifest piše Tristan Tzara, ostali predstavnici su Hugo Ball i Hans Arp
- dada – (njem.-fr). igračaka
- fragmentarnost, šumovi, izazivanje društvene sablazni
Nadrealizam – nastaje u poslijeratnoj francuskoj književnosti
- slobodno nizanje asocijacija
- traženje skrivene stvarnosti, surealizam
- Andre Breton, Virgina Wolff
- književnost toka svijesti (W. Faulkner, J. Joyce)
Imažinizam – engleski književni stil
- cilj je prikazati stvarnost u slikama sa snažnim emocionalnim doživljajem
- S. Jesenjin
Simbolizam (novi) – Federico Garcia Lorca i Pablo Neruda
Pjesništvo
Sergej Aleksandrovič Jesenjin → zbirke pjesama: „Ispovijest mangupa“, „Krčmarska Moskva“, „Pugačov“
- značajnije pjesme i poeme: „Pismo majci“, „Crni čovjek“
- tematika: propadanje patrijarhalnog seoskog života
Federico Garcia Lorca → zbirke pjesama: „Knjiga pjesama“, „Pjesme“, „Ciganski romancero“, „Pjesnik u New Yorku“, „Umro od ljubavi“
- drame: „Krvava svadba“, „Dom Bernarde Albe“
- značajnije pjesme: „Oproštaj“, „Konjikova pjesma“
- tematika: smrt (simbolizam)
- španjolski pjesnik rođen u Andaluziji, 1936. ubili ga frankisti za vrijeme građanskog rata
Pablo Neruda → zbirke pjesama: „Španjolska u srcu“, „Sveopći spjev“, „Sto soneta o ljubavi“
- značajnije pjesme: „Ljubavna pjesma“
- književni pravci: nadrealizam i simbolizam
- čileanski pjesnik, prijatelj sa F. G. Lorcom, ministar kulture i umjetnosti za vrijeme mandata predsjednika Aliendea. Pogubljen prilikom državnog udara od stranke vojnika generala Pinochea.
- poveznice sa hispanoameričkom književnošću → Borges (borheizam, konstruiranje stvarnosti), Marquez („Machondo“ i „100 godina samoće“)
Roman i novela
PROZA → tehnike pripovijedanja u romanu moderne književnosti:
- unutarnji monolog
- struja svijesti
- psihoanaliza
- pripovjedni monolog
- vrijeme moderne priče je kratko, vrijeme postaje subjektivna dimenzija
Predstavnici proze moderne književnosti su:
- Virginia Woolf → „Gospođa Dolloway“, „Svjetionik“
- James Joyce → „Portret umjetnika u mladosti“, „Uliks“ („Ulysses“)
- William Faulkner → „Sartoris“, „Krik i bijes“
- John Dos Passos → „Manhattan Transfer“
- Marcel Proust → „U traženju izgubljenog vremena“
- Thomas Mann → „Smrt u Veneciji“, „Čarobna gora“
- Franz Kafka → „Proces“, „Preobražaj“
- Andrej Beli → „Sankt Peterburg“
- Mihail Bulgakov → „Majstor i Margarita“
- Boris Piljnjak → „Gola godina“
Marcel Proust → francuski književnik, pripada pravcu impresionista
- napisao ciklus od 7 romana „U traženju izgubljenog vremena“: „Put k Swannu“ (Combray), „U sjeni procvalih djevojaka“, „Vojvotkinja od Guermantesa“, „Sodoma i Gomora“, „Zatočenica“, „Bjegunica“, „Pronađeno vrijeme“
- moralna kritika predratnog francuskog društva
- tehnike unutarnjih monologa i psihoanalize
- poznati motivi i likovi: madeilene kolačići, Charles Swann, Francoise
Franz Kafka → češki pisac njemačkog književnog kruga
- prijatelj Max Brod zaslužan je za posthumno objavljivanje Kafkinih djela
- novela „Preobražaj“ jedino je prozno djelo objavljeno za života (lik Gregor Samsa)
- ostala značajnija djela su: „Proces“, „Amerika“, „Dvorac“
- tematika: nagovještaj montiranih procesa, strah, neizvjesnost, tjeskoba (ekspresionizam)
- likovi iz „Procesa“: Josef K., gđica Bürstner, gđa Grubach, stric Karl, Leni, Titorelli, Willem, Franz, Kaminer, nadzornik, istražni sudac, zatvorski kapelan
William Faulkner → američki pisac, liričar i dramatičar
- najznačajnija djela su mu romani: „Sartoris“, „Krik i bijes“, „Ležeći na umoru“, „Svjetlost u kolovozu“
- tematika: propadanje aristokracije na američkom Jugu u imaginarnom gradiću Jeffersonu
- primjena tehnike toka svijesti, ostvario Nobelovu nagradu 1949. g.
- likovi iz romana „Krik i bijes“: idiot Billy, Quentin, Jason, Caddy
- filmska adaptacija romana → „Dugo toplo ljeto“, glumac: Paul Newman
Dramsko stvaralaštvo
DRAMA → moderna drama temelji se na djelima:
- A. P. Čehova: „Ujak Vanja“, „Tri sestre“, „Višnjik“, „Galeb“
- H. Ibsena: „Nora“ („Lutkina kuća“)
Predstavnici moderne drame su:
- George Bernard Shaw → „Đavolov učenik“, „Sveta Ivana“, „Pygmalion“
- T. S. Eliot → „Umorstvo u katedrali“
- B. Brecht → „Opera za tri groša“, „Majka Courage i njezina djeca“
Luigi Pirandello → poznati talijanski dramaturg
- najpoznatije prozno djelo mu je „Pokojni Matija Pascal“
- opus od 44 drame nazvao je pod jedinstvenim imenom „Gole maske“
- najpoznatije drame iz tog opusa su „Šest osoba traži autora“ I „Henrik IV.“
- svojim radom utjecao je i na hrvatske dramatičare poput I. Vojnovića i M. Begovića
- njegov rad spada u književni pravac nadrealizma, međutim on svojim djelima utire i put egzistencijalizmu, miješanju realnog i irealnog, sna i jave
- „teatar u teatru“ – kazalište apsurda
- likovi iz drame „Šest lica traži autora“: otac, majka, pastorka, sin, dječak, djevojčica, redatelj