Naslovna fotografija: Pieter Bruegel stariji


Moliere: Mizantrop

Analiza književnog djela

Opće odrednice djela

  • A. Pravilo vjerodostojnosti: istini nalik
  • B. Pravilo doličnosti: likovi i radnja su mogući
  • C. Pravilo književnih rodova: visoka komedija (parodija tragedije), istodobno drama i satira; Mizantrop je komedija karaktera
  1. Jedinstvo radnje: ostvareno
  2. Vrijeme radnje: početak 17. stoljeća; nekoliko sati
  3. Mjesto radnje: Pariz, Celimenina kuća (salon)
  4. Jedinstvo tona: formalno 5 činova, pisano stihom (aleksandrinac, parna rima)
  5. Stil:
    1. Figure: filozofsko-romantični diskurs, visoki stil govora, stih s parnom rimom; ironija (Celimene), satiričnost, hiperbole (Philinte), auto-referencijalnost (spominje se Škola za muževe)
    2. Verbalna komika: Oronteova poema (testament francuske precioznosti) koja je komično loša, nagli obrati, patetika (Alceste), ogovaranje (Celimene)
    3. Tjelesna komika: izostaje u djelu

Tema: Mizantrop prikazuje hipokriziju društvenog ponašanja
Glavni motivi: hipokrizija, brak
Političko kazalište: francusko društvo odbacuje Alcestea ne zato što nije u pravu ili nije moralan, već zato što nije u stanju prihvatiti ljudske slabosti. Imperativ za brutalnom iskrenošću je nemoguće pomiriti sa stvarnošću. Philinte, naizgled tup, razumije Alcestea, no isto tako shvaća da je za svakodnevni život potrebno balansirati između laži i istine. Alceste uviđa svoje greške, no ne i nedostatke ostalih.

Glavni likovi:

Alceste – plemić, njegov sustav vrijednosti je u sukobu sa status quo. Frustriran je s nedostatkom iskrenosti i raširenošću korupcije u društvu u kojemu živi. On je izoliran pojedinac jer se nitko ne osvrće na njegove kritike licemjerstva. Philinte ga poštuje, a Celimene ga smatra privlačnim. Alceste se mijenja kroz komediju; na kraju je spreman oprostiti Celimeni za uvrede, a i uviđa svoje slabosti u ljubavi. Međutim, na kraju se ipak vraća na početak jer je frustriran Celimenom. Alceste je istodobno i satirička figura (funkcionira kao moral u licemjernom društvu), ali i fizička osoba (u kojoj se sukobljava emocija s razumom). Alceste voli Celimene usprkos uvredama i racionalnom moralnom kodu. On je na svojevrstan način pravi mizantrop.

Celimene – mlada, energična i drska plemenitašica. Uvijek je u centru pažnje i koristi se šarmom kako bi ostvarila svoje ciljeve. Celimene u dubini ne zna što želi, ona često mijenja mišljenje i to je odraz njene nezrelosti.

Philinte – Alcestov prijatelj. Prihvaća društvo takvo kakvo jest i spreman je oprostiti. On je nesebičan, ne natječe se za Celimene i ustupa Alcesteu. Njegova skromnost na kraju mu osigurava Elianteinu ljubav. Nije impulzivan i smiren je.

Eliante – Celimenina sestrična. Kao i Philinte, uravnotežena je po karakteru i izbjegava tračanje. Ona je inteligentna kritičarka muškaraca u ljubavi. Također je dobar pedagog za Celimene. Nije licemjerna. Ambivalentna je prema Alcesteu.

Radnja:

1. Čin: Philinte i Alceste se svađaju oko prijateljstva. Philinte smatra da se je moguće sprijateljiti sa gotovo svim ljudima koji se ponašaju dobro, dok se Alceste s njime ne slaže. Za njega prijateljstva nastaju korak po korak. Oronte dolazi Alcesteu i moli ga da mu kaže mišljenje o njegovoj poemi. Nakon što je Oronte pročitao poemu Alceste mu kazuje da je ona užasno loša. Oronte odlazi uvrijeđen.

2. Čin: Alceste prigovara Celimeni što ima mnogo udvarača i što mu to smeta. Celimena mu objašnjava da to nije do nje. Alceste joj daje ultimatum: mora odabrati između njega ili drugih udvarača. Acaste i Uitandre razgovaraju o ponašanju članova visokog društva. Alceste im kazuje da nije lijepo rugati se nečijim osobinama. Stražar dolazi po Alcestea.

3. Čin: Markizi se dogovaraju da će se jedan drugom maknuti s puta, zavisno od toga kome od njih dvojice Celimene iskaže ljubav. Arsionja govori Celimeni da ljudi nemaju dobro mišljenje o njoj. Ustvari je ljubomorna na Celimene. Ova ju ignorira.

4. Čin: Alceste je ogorčen i odlazi kod Celimene. Tamo sreće Eliante i Philintea koji si izjavljuju ljubav. Alceste donosi pismo u kojemu se očituje da mu Celimene nije vjerna. Celimene mu priznaje ljubav. Sluga Alcesteu govori da mora bježati jer će završiti u zatvoru zbog vrijeđanja Orontea.

5. Čin: Alceste se povjerava Philinteu. Namjerava otići iz njihovog društva. Odlazi Celimeni da ju iskuša. Tamo sreće Acastea i Orontea te od Celimene zahtijeva da se očituje koga voli. Tada dolaze markizi i donose Celimeni pismo. U pismu se ruga svojim udvaračima. To odbija Alcestea iako i dalje voli Celimenu. Celimena mu kazuje da se boji braka i samoće. Alcestea to duboko pogađa i on zauvijek odlazi od nje. Osuđuje samog sebe na askezu.

Franjo Pešut
Glavni urednik i osnivač portala olovka.com.hr. Diplomirao komparativnu književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

    Svidjet će vam se

    Ostavi komentar

    Više u:Lektire

    Lektire

    Ranko Marinković: Ruke

    Ranko Marinković: Ruke Analiza književnog djela O autoru Ranko Marinković (1913.-2001.), pripovjedač, romanopisac, dramatičar i ...
    Lektire

    Franz Kafka: Preobrazba

    Naslovna fotografija: Peter Kuper Franz Kafka: Preobrazba Analiza književnog djela O autoru Franz Kafka (1883.-1924.), ...